Igor Savić ostvario je dječački san. Igrati za HŠK Zrinjski, najbolji i najuspješniji bosanskohercegovački klub, doista nije mala stvar. Kroz ovaj razgovor, koji je jedan u nizu onih koji su s poznatima obavili naši učenici, Dora Zovko iz 6.a pokušala je saznati kako je izgledao put ovoga nogometaša i s kakvim se izazovima susretao u svojoj karijeri.
Najdraži gol u karijeri…
Definitivno onaj koji sam postigao protiv Slovana iz Bratislave.
Jesi li ikada pomišljao odustati od nogometa?
Odustajanje za mene nikada nije bilo opcija. Vjerovao sam uvijek kako je uspjeh moguć.
Koliko su za uspjeh važni rad, disciplina, redovni treninzi…
Red, rad i disciplina su neizostavni sastojci u receptu za uspjeh. To je obvezan preduvjet. Da, uz talent je najvažnija upornost.
Koliko se toga nauči iz pobjeda i poraza?
Svaka utakmica nosi nešto svoje, nešto posebno… Smatram ipak kako se više uči iz poraza, jer ih više analiziramo, uviđamo gdje smo griješili i što možemo popraviti.
Tko je Igoru bio najveća podrška na nogometnome putu?
Najveća podrška je obitelj.
Kakav je osjećaj igrati pred publikom iz svoga grada?
To je ostvarenje dječačkih snova.
Što je tebe u dječačkim danima vuklo nogometu?
Jednostavno ljubav prema tom športu. Volim nogomet i uživam u njemu.
Koliko dugo igraš za naš Zrinjski?
Tri godine sam nogometaš Zrinjskoga.
Koji savjet bi dao djeci koja se bave nogometom ili će to tek početi?
Učenicima bih poručio neka se bave bilo kojim športom. Ponovno bih naglasio kako trebaju biti uporni i vjerovati u vlastite mogućnosti.