Školskom priredbom proslavili smo Dan naše Škole. Tada smo kazali, a i ovdje ponavljamo kako je divna ta činjenica što rastemo kao zgrada, kroz aktualnu nadogradnju škole, ali i kao zajednica sa sve većim brojem učenika. Usprkos tome rastu, svi imamo zadaću da ostanemo mali, kroz poniznost koja se očituje u tome da se sjećamo i spominjemo onih koji su nam omogućili da učimo lekcije ispisane materinskim jezikom i zahvaljujući kojima se u školskome dvorištu vije naša zastava.
Vjerujemo kako oni koji su tada o tome odlučivali, nisu slučajno Dan Osnovne škole Cim Mostar postavili na Svetoga Antu, a on, kao i svi drugi nebeski zaštitnici, svima nam nameće imperativ opraštanja i ljubavi prema bližnjemu. Međutim, opraštanje ne podrazumijeva zaborav, koji je stoljećima rak-rana našega naroda, nego istinski oprost traži više nego jasno sjećanje. Bez sjećanja opraštanje nije moguće. Sjećanje je preduvjet opraštanja, jer ono uz sjećanje biva čin srca i razuma, a bez sjećanja opraštanje bi bilo nešto lako, nerazumno i nevrijedno.
Dan Osnovne škole Cim Mostar i Lipanjske zore također moraju biti izraz zahvale. Ta zahvala prije svega ide onima koji su devedesetih godina u vojničkim čizmama stali na svaki hercegovački kamen i tražili zaklon iza oštre ovdašnje drače, a napose onima čija imena ovih dana čitamo s pijetetom na spomen-obilježjima.
Žalosni bi bili naši poginuli junaci onda kada bismo dopustili da nas omaloduše oni koji su profitirali na herojskim žrtvama, oni koji su se okitili tuđim zaslugama i na stradanjima drugih izgradili poslovna carstva i političke karijere. Korov niče svugdje, i na posavskim poljima i na bosanskom humusu i na hercegovačkoj crvenici. Bez obzira koliko je taj korov oštar i bolan, nama se valja boriti i gaziti naprijed. Na to nas obvezuju sve herojske žrtve i nastojanje da našoj djeci osiguramo bolju sutrašnjicu.
Ako smo izgubili volju i želju da služimo vlastitome narodu, neka nam sveti Ante, pomoćnik onima koji traže ono što im pripada, pomogne da nađemo inspiraciju na putu od viteške Osmice do cimskih, prerano palih ptica, ubijenih lasta koje su, da nije bilo ratnih strahota, još dugo trebale letjeti.
Svim učenicima, učiteljima, školskim uposlenicima, sumještanima i dragim nam prijateljima, želimo sretan Dan Osnovne škole Cim Mostar!