Bojan Bogdanović, popularni Babo – košarkaš kakav se ne viđa često. Čovjek koji je uvijek s ponosom nosio dres hrvatske reprezentacije, u vremenima kada nacionalna košarka i nije bila na vrhuncima svoje slave. Čovjek koji se nije nikada bojao preuzeti odgovornost. S tim športskim velikanom, razgovarala je naša učenica 6.a Ema Glibić.
Kakav je osjećaj bio zaigrati u NBA ligi?
Kada sam prvi puta zaigrao u NBA ligi, osjećao sam se pomalo nervozno, a u isto vrijeme i iznimno oduševljeno jer mi se ispunio dječački san.
Kada si u karijeri bio najponosniji?
Najponosniji sam bio kada sam na olimpijadi zaigrao za Hrvatsku.
Što ti je bilo najteže na putu do uspjeha?
Najteže mi je bilo ostaviti obitelj i prijatelje u Mostaru na početku karijere, dok sam bio mlađi.
Kako je izgledao dan Bojana Bogdanovića za vrijeme sezone?
Buđenje, trening, jelo i odmor, pa navečer opet treniranje.
Što znači za tebe igranje za Hrvatsku?
To je prije svega iznimna čast i stvarno sam ponosan jer sam imao privilegiju nositi najdraži dres tolike godine.
Koja utakmica se ne zaboravlja?
Ona protiv Denvera, kada sam zabio 48 koševa.
Tko ti je bio najveća podrška kroz karijeru?
Najveća podrška bio mi je otac i ostatak obitelji.
Imaš li uzore iz djetinjstva?
Nemam nikoga posebnoga.
Kako si se nosio s pritiskom prije utakmica?
Nastojim ne razmišljati o ničemu izvanjskome i fokusiram se samo na utakmicu.
Kako se pronalazi motiv nakon poraza?
Treba čovjeku malo vremena da se vrati… Ali naučiš kako je u redu nekada i izgubiti…
Slobodno vrijeme…
Obitelj, prijatelji, filmovi…
Kako se održava fizička i mentalna kondicija?
Fizička kondicija održava se kvalitetnim treninzima i dobrim odmorom, a mentalna tako što ostaješ prizemljen.
Najdraži grad u kojem si igrao…
Bio je to New York. Volim užurbane gradove, a imaju i odličnu publiku.
Glavni sastojak uspjeha je…
Ustrajnost.