Maskenbal

Poprilično svježe jutro 13. veljače 2024. Nešto prije 10 sati, kada je i dogovoren polazak maskenbalske povorke, počinju se okupljati maskirani sudionici iste. Nema što ne možeš sve vidjeti, nema koga sve ne možeš sresti, od srca se nasmijati…

Posebice bivamo sretni i vedri kada vidimo našu ekipu iz 1.a, učiteljice Andrijane Zovko. Ne možeš se ne razvedriti u susretu s dječjom iskrenošću, osmijehom, spontanošću… Zato su oni i bili maskirani u vedro nebo, s velikim suncem i tek pokojim oblačkom, koji ne donose sumornu kišu, nego su tu samo zato kako bi žarko sunce još više došlo do izražaja. Pokušajmo i mi biti svjetlo svijetu – barem 40 dana.

Ovi predivni prvaši, ponosno su kročili za njihovom zvijezdom vodiljom – učiteljicom Danijelom. Valja nam u korizmenom vremenu razmisliti o putovima kojima idemo i zvijezdama za kojima kročimo.

Učenici učiteljice Željke ne mogu ništa drugo biti nego Dalmatinci. Nemamo ništa protiv. Toliko smo se obradovali ovoj skupini predivnih psića. Crne mrlje njihovo su prepoznatljivo znakovlje. Sutra se treba pepelom posuti, mrlje isprati, kajanjem sastrugati, pa što bijelji Uskrs dočekati.

Kauboji učiteljice Kristine danas nisu poveli konje, jer im nisu bili potrebni. Konje su ostavili na Gorancima i hodali ravnopravni s drugim sudionicima maskenbalske povorke. Oni to bez problema mogu. Možemo li mi sići s prijestolja nadmoći, bogatstva, prestiža, sebeljublja, pa se malo spustiti među one koje život ne mazi i koji su potrebiti naše pomoći.

Miševi su životinje koje izazivaju podvojene osjećaje. Nekima su simpatični, a neki ih se plaše. Miševi su nekada korisni, a nekada rade velike štete. Budimo kao miševi učiteljice Marine Grbešić – uvijek simpatični, dobri, vedri i pristupačni. Nema bježanja u rupe pred mačketinama napasti. Treba se s njima suočiti i pobjedu izvojevati.

Oni koji nisu stigli donijeti prinos za predivne mladence iz III.b, mogu to učiniti u terminima predviđenim za informacije. Ne zaboravimo od sutra i Bogu češće donositi prinos dobrih djela, te davati tako doprinos svijetu u kojem živimo.

Četvrtaši su se, vjerojatno zbog epidemije poskupljenja, odlučili vratiti majci zemlji, kupusu, raštici, paprici, odnosno postati farmeri. Svaka čast učiteljice Dalija. Pametan potez! Svi ćemo se jednom zemlji vratiti – treba to imati uvijek na umu, a ne samo u korizmi.

Mada su danas bili slatkiši, mi se petaša učiteljice Arijane ne odričemo. Niti u korizmi, niti ikada! Njih ne, ali o postu i odricanju trebamo svi početi sada razmišljati.

Ljubav, post, pokora, molitva. Poker karata s kojima uvijek dobivate. Mi imamo najbolji špil karata u rukama učiteljice Barbare.. Jedan i jedini – UNO i UNICO!

Treba li biti čudno to što u Cimu vidimo toliko vojnih uniformi!? Nikako. Spremnost na žrtvu i odricanje svake vrste, oduvijek je ukras ovdašnjeg čovjeka. Neka žrtva i odricanje ukrase i ovu korizmu. To je zapovijed generala ovoga zbora, nastavnika Pavla Jeličića.

Mafija zbog koje ne morate skrivati lisnice. Franina mafija koja ne krade. Ne kradi ni ti Bogu dane, nego mu dane posveti – nedjeljni pogotovo!

Romkinje i Romi nastavnika Kreše nisu tražili stare bojlere, staro željezo, a nisu niti prosili. To ne znači kako ne treba ponekada dati milostinju – u korizmenom vremenu pogotovo.

Tjelesnog zdravlja nema bez duhovnog mira¸. Zna to najbolje medicinska ekipa nastavnice Dražene Čuljak. Zato pazite i na jedno i na drugo.

Pogledaš bebe i babe nastavnice Marice, pa se sjetiš kako brzo prođe vrijeme od djetinjstva do starosti. Zato budimo uvijek spremni. Panta rei…

Arapi, Kinezi, Pakistanci, Nepalci… U moru različitosti, gdje god da te život nosi, uvijek moraš znati tko si… Devetaši nastavnice Ivane Džidić to znaju. Ni mi to nikada ne smijemo zaboraviti!

Eto, dragi naši… Hvala vam svima koji ste dali doprinos maskenbalskoj povorci na bilo koji način! Želimo svima plodonosno korizmeno vrijeme, koje slijedi nakon ovog veselog pokladnog utorka.