Ivano nije zalutao u svijetu bajki
Kada šestaši na satu hrvatskoga jezika, kod razrednika Pavla Jeličića, razgovaraju o bajkama, pripremajući se za Međunarodni dan bajki (26.veljače), nezaobilazan u tom narativu biva lik i djelo naše Ivane Brlić-Mažuranić. Ne može se cjelovito govoriti o bajkama, a da se ne prošeta Šumom Striborovom, porazgovara s Kosjenkom, poigra s Regočem, nadmudruje s Potjehom…
Na kraju gotovo svakoga sata, pa tako i ovoga, djeca dobivaju domaću zadaću. Kako bi se vi ponašali u Šumi Striborovoj? Najbolji odgovor na ovaj upit dao je naš Ivano Pandža. Njegov odgovor donosimo u cijelosti, ali i koristimo prigodu da našemu bajkopiscu iskreno čestitamo:
Jednog jesenskog dana otišao sam u šumu Striborovu. Dok sam hodao po lišću izašao je čarobnjak. Reče on meni: ,,Pozdrav mladiću, možeš li mi pokazati put do najbliže kolibe?” Naravno da sam mu pomogao, a on je meni zauzvrat kao zahvalu dao neku čudnu karticu. Premišljao sam se hoću li prihvatiti, a na kraju i jesam. Kad je otišao, otvorio sam je te u njoj našao kartu. To je bila neka karta do velike planine, a baš o toj planini pričali su svakakva zla. Krenuo sam na put i dugo sam hodao. Na pola puta iz kamena iziđe vještica pa mi reče: ,,Pozdrav mladiću! Zašto si se zaputio na ovu opasnu planinu? Ni vlasnici najjačih zmajeva nisu koračali ovuda. Sad me poslušaj kad već želiš doći do vrha. Pazi se, trebat ćeš proći mnogo toga što ti može naškoditi.” Prihvatio sam savjete i krenuo dalje. Dok sam hodao čuo sam kako nešto trese, nisam se obazirao, a onda sam čuo šuštanje i malo sam se prepao, ali sam usprkos svemu nastavio dalje. No, ipak, ono što mi se dogodilo kad sam se popeo zaledilo mi je krv u žilama. Iz velikog kamena čuo se ljutit glas: ”Rekla sam ti da ne koračaš ovuda, sad ćeš za to platiti!” Iz oblaka su gromovi počeli udarati oko mene. Počeo sam bježati dok nisam pao u lišće. Gromovi su divljali oko mene sve dok me jedan bradati starac nije povukao za ruku i odvukao u kolibu. Kad sam došao sebi, pred sobom sam vidio istog onog čarobnjaka kojem sam pomogao. Sad je on meni učinio isto i rekao mi je: ”Hrabro od tebe što si došao ovdje.” Nagradio me kutijom punom zlatnika i čarolijom vratio kući. Od zlatnika koje sam dobio cijelom selu obnovio sam kolibe, a ona planina postala je vlasništvo hrabrog momka u kojoj više ne vlada zlo i zmajevi sada slobodno lete po njoj.
Ivano Pandža VI.a