Svatko od nas poznaje ili je barem slušao svirku nekoga pojedinca, grupe, orkestra… Amaterskom uhu sve otpjevano i odsvirano više – manje zvuči isto. No, ono što pravi razliku u svakome oku i uhu, bez obzira koliko glazbeno izobraženo bilo, jest emocija koju donosi onaj ispred mikrofona. Naš nastavnik Mario Puljić upravo je onaj koji na tome polju odskače od konkurencije, jer u svaku notu, svaki stih i strofu, u svaku pjesmu donosi val emocije na kojemu zaplove i oni najmirniji, najstidniji, introvertni, povučeni i samozatajni, a oni koji takvi nisu otkucaje srca podižu do maksimalnih granica i pridružuju se pjesmi od prve do posljednje sekvence, demonstrirajući glasovne mogućnosti ili nemogućnosti iz petnih žila.
Naš današnji Glazbeni festival, prvi u povijesti Škole, baš je zato bio uspješan. Mada nismo imali svjetla reflektora, veliku pozornicu i obilje glamura koji prati ovakve manifestacije, imali smo entuzijazam i dobru volju jednoga nastavnika, koji je izdvojio vrijeme kako bi svojim učenicima dao prigodu da zablistaju pred svojim vršnjacima, nastavnicima, učiteljima, ali i roditeljima. Uvijek ističemo kako djeca istančanim senzorima prepoznaju ispravne nakane i na njih nemjerljivo dobro reagiraju, a tako je bilo i ovoga puta.
Festival je iznjedrio pobjednike, mada smo već istaknuli kako su svi pobjednici jer su se odvažili na ovaj izazovan način predstaviti publici. 1. mjesto ENA DUJMOVIĆ, 2. mjesto PETRA LJUBIĆ, 3. mjesto podijelile su NIKOL MARIĆ i MIA KNEZOVIĆ, dok je NAGRADU PUBLIKE osvojio nenadmašivi NEDELJKO MARIĆ.
Ovogodišnja festivalska neobičnost jest ta da, koliko god su nas pjevačice i pjevači oduševili, ipak je glazba ostala nekako u drugome planu, te su notni dosezi ustupili mjesto ljubavi i pažnji vršnjaka, njihovim simpatijama, učiteljskim emocijama i neraskidivim vezama koje se grade kroz godine boravka u Osnovnoj školi Cim Mostar. To je ono što podržavamo, volimo i cijenimo. Dobre i loše ocjene, uzorna i snižena vladanja bit će prije ili poslije zaboravljena, a ljubav i pažnja koju smo pružili jedni drugima ostat će ugrađena u nas zauvijek. Materijal za današnju manifestaciju počeo se prikupljati dosta prije, godinama prije, u učionici, u strpljenju, u podršci, u učiteljskoj i roditeljskoj brizi i u svemu onome zbog čega ponovno plačemo dok ovo pišemo.
Naš Neđo danas je poletio na rukama svojih generacijskih prijatelja, koji su bezrezervno podržali i radovali se njegovom postignuću. Mi, koji smo tu erupciju zajedništva promatrali sa strane, poletjeli smo u još veće visine, jer ako smo i samo malim dijelom doprinijeli današnjoj prezentaciji prijateljstva, ljubavi i solidarnosti, a nadamo se kako jesmo, ponosni možemo kazati kako se svaka žrtva isplatila. Dugo će se sušiti suze na dvoranskome parketu, a preostala sol iz isplakane tekućine, zauvijek će začiniti život ove naše Škole.
Nastavniče Mario, dragi natjecatelji, cijenjena publiko, svi vi od reda ste danas skladali i bez pogriješke izveli simfoniju besprijekorne dobrote i zajedništva – ČESTITAMO!