OŠ Cim Mostar Bogu na slavu

Teško je smisliti rečenice koje bi vjerodostojno opisale današnju pobožnost učenika, učitelja i uposlenika OŠ Cim Mostar. Do sada smo organizirali bezbroj izleta i aktivnosti različitih vrsta. Već smo se dva puta istim povodom, kao što je ovaj današnji, uspinjali na Planinicu. Nikada nismo to izveli ovako mirno, pobožno i dostojanstveno. Baš nikada. Kako smo samo zbog toga radosni.

Metalni križ koji smo putem nosili nije bio identičan kao drveni Kristov, ali je imao isti učinak kao svaki križ koji se nosi u čast muke Gospodnje. On nas je okupio, u naporu i kušnji povezao, te nagnao da se barem na trenutak zamislimo o putu, smislu, životnome cilju…

Koga samo ne bi oduševile tolike mlade ruke koje su danas htjele prigrliti i nositi križ!? Ti si se Bože danas sigurno četrnaest puta od srca radosno i nježno nasmijao – svakoga puta kada smo zastali i uputili Ti zajedničku molitvu. Sigurno si veselo gledao na našu dugu kolonu, u kojoj smo koračali polako, bez pretjecanja, vježbajući se u poniznosti koja je Tebi toliko draga.

Na kraju, dragi naš Oče, želimo da znaš kako ovo nismo učinili zato da ne bismo bili na nastavi (koliko god smo se i toj činjenici veselili), nego da bismo odali čast i izrekli zahvalu žrtvi Tvojega Sina, po kojoj smo zauvijek spašeni. Željeli smo da vidiš kako u moru poganstva koje je preplavilo Europu, postoji jedna mala Škola, čija djeca, učitelji i uposlenici, pokornički kleče na tvrdom kamenu, bičevani zrakama jakoga hercegovačkoga sunca, Tebe mole za oprost i zahvaljuju Ti jer si njihov Bog i Zaštitnik.