Prijatelji su način na koji se Bog brine o nama

Kada se susretnu dva politička izaslanstva, razmjene dosta lijepih riječi, za kamere plasiraju mnoštvo kiselih osmijeha, a onda se, dok još hine prijateljstvo, natječu skrivenih karata, tko će koga više prevariti.

Kod djece nema takvih patvorenih emocija. Djeca se lijepim susretima iskreno raduju. Ako ipak nisu radosna, ravnodušnost ne skrivaju.

E tako je iskren i istinski veseo, prijateljski, ali i stvarno natjecateljski, bio susret naših učenica i učenika s djecom iz Osnovne škole Marina Držića Buna. Susretu su se radovali, ali i jedni drugima jasno dali na znanje kako žele pobijediti u odbojci, potezanju konopa i u igri graničara.

Otvoreno i bez ustezanja, timovi su dali sve od sebe. Naša odbojkaška ekipa nije mogla protiv vidno boljih Bunjana. Ali kada je počelo natjecanje u potezanju konopa, imali smo osjećaj kako naši Bunu bez problema mogu odvući u Afriku i učiniti ju pritokom Nila. Pobjeda u igri graničara bila je preskupa, jer je naš brzi i hrabri Ilija slomio ruku. Brzo ozdravljenje svi mu želimo.

Susret uposlenika škola, već je imao neke karakteristike, gore spomenutih susreta političkih delegacija. Iskreno su se učitelji radovali jedni drugima, ali su hinili kako im nije važan rezultat natjecanja. Mogli su tako, dok natjecanje nije počelo. A onda su uložena trka, znoj, uzvici, radost i tuga, bili zorno svjedočanstvo kako je i velikima stalo do pobjede, isto kao djeci.

Naši uposlenici su izvrsno vukli konop, a onda su odjednom stali, valjda se zbunili i zato izgubili. No, odbojka je bila ključna. Gubitak prvoga seta nije omalodušio naše. Bili su do kraja predani i vješti, te na kraju izvojevali pobjedu.

Trebamo li na kraju biti licemjerni i napisati kako nam konačan rezultat nije važan!? Nikako! Učimo i mi od djece. Iskreno smo radosni jer smo u konačnici više puta pobjedili, a još nas više raduje to što kroz predivne aktivnosti čuvamo stara, te stvaramo nova prijateljstva.