Razgovor ugodni

Za prvi razgovor u ovoj školskoj godini htjeli smo odabrati učenicu ili učenika iz prvog razreda. Eto, činilo nam se tako zgodno. No, kako su naši prvačići tek nedavno zakoračili u školski svijet, strahovali smo da nekoga od njih ne bi prestrašili, nenadano zatekli… Onda se, kao naručena, po svršetku nastave, pojavila naša Lana. Lanća. Tko ne zna Lanu, neka se srami sam za sebe. Mi Lanu znamo već dugo, dok još nije pošla u prvi razred, pa nam nije bilo teško progovoriti koju riječ s ovom presimpatičnom curicom.

ŠKOLA: Gdje si Lana! Kako ti je u školi.

LANA: Baš mi je fino u školi!

ŠKOLA: To ti nas malo zezaš!?

LANA: Nisam. Stvarno mi je lijepo.

ŠKOLA: Slušate li učiteljicu?

LANA: Jesmo. Nisu samo trojica…

Imena trojice poznata su uredništvu školske stranice ;-).

ŠKOLA: Koji ti je predmet najdraži?

LANA: Likovno. Sada ću pokazati crtež (vadi iz torbe).

ŠKOLA: Predivan! Odlično si ovo naslikala! Tko ovo stoji pored kuće?

LANA: Tata! Ovo zeleno mu je kosa.

ŠKOLA: Vrhunska frizura.Baš su ti dobro ispala ova srca. A ovo gore iznad tate?

LANA: To je pola srca.

ŠKOLA: Zašto polovica srca (pravimo se pametni)?

LANA: Zato što nisam stigla dovršiti!

A, da! Odgovori, situacije, ljudi… Sve je često mnogo jednostavnije, nego što umišljamo, zamišljamo, predviđamo… Skloni smo komplicirati prosto i jednostavno. Kako bi svijet bio ljepši kada bismo ga promatrali dječjim očima i kada bi naša djela bila inspirirana dobrotom kakvu djeca u sebi nose.

Odrastajući, sve se češće bavimo mišlju kako se obraniti od neprijatelja, koji nam često to u stvarnosti i nisu, a sve rijeđe od ljudi koje srećemo, nastojimo stvoriti iskrene prijatelje. Šteta.

Naša Lanća užurbano stavlja torbu na leđa. Vrijeme je za polazak kući.

ŠKOLA: Lanćo, je li teška ta torba?

LANĆA: Ma nije!

Dobrota, spontanost, iskrenost, opraštanje… Djeca imaju punu torbu svih tih blagoslova i nije im teška. Ubacimo i mi odrasli nešto od toga blaga u svoja srca. Vjerujmo Lanći – nije teško!

Umalo zaboravismo napisati nešto za nas jako važno: Lana nam je svoj likovni rad darovala i od danas on krasi jedan od naših školskih ureda.

Hvala ti Lanćo!