Naš učenik Marin Milinković, nedavno je sudjelovao na pripremama kadetskoga uzrasta Hrvatske rukometne reprezentacije, što nas sve u OŠ Cim Mostar čini ponosnima zbog njegovoga uspjeha, jer znamo koliko Hrvati vole rukomet i kockasti dres.
Marin je skroman momak kojega ovo postignuće nije niti malo promijenilo. Kao i većina športaša Marin nije od velikih riječi, nego najviše priča na parketu, a krasi ga jednostavnost, spontanost i pristupačnost, zbog čega je omiljen među svojim vršnjacima i nastavnicima.
OŠCM: Marine, kakav je osjećaj bio nastupiti u najdražemu dresu?
M.M.: Nastupati u najdražemu dresu bio je neopisiv osjećaj, ponos, sreća!
OŠCM: Naša školska zajednica ponosna je zbog tvoga uspjeha. Kakva je reakcija ukućana?
M.M.: Reakcija ukućana je bila veoma sretna. Podrška obitelji mi mnogo znači.
OŠCM: Kome si najviše zahvalan zbog ovoga uspjeha?
M.M.: Najviše sam zahvalan obitelji, SRK Zrinjski i svojim trenerima.
OŠCM: Kojim športom bi se Marn bavio kada to ne bi bio rukomet?
M.M: Kada se ne bih bavio rukometom, igrao bih košarku.
OŠCM: Rukometašu su vjerojatno najdraži nastavni sati tjelesnoga, a zatim…
M.M: Nakon tjelesnoga idu matematika i kemija 🙂 .
OŠCM: Igrački uzor?
M.M.: Mathias Gidsel.
OŠCM: Recept za uspjeh?
M.M: Upornost i disciplina.
OŠCM: Prehrana je važna za svakoga športaša. Bez kojega jela bi Marin teško mogao?
M.M. Ne bih mogao zamisliti život bez sarme.
OŠCM: Čemu se posebice raduješ u ovoj nastavnoj godini?
M.M.: Radujem se odlasku u Vukovar, ekskurziji i druženju s prijateljima.
OŠCM: Biraj… Pogodak ili asistencija?
M.M.: Teško pitanje. Volim i jedno i drugo, ali opet pogodak je pogodak.
Eto, tako promišlja i odgovara rukometni ratnik iz Male škole za velike ljude, koji jest velik po svojemu rukometnome umijeću, ali je još veći gorostas po svojoj skromnosti. Rukometaš iznimne snage koji buši protivničke obrane i ljevicom i desnicom, uz ovakvu poniznost i radnu etiku, sigurno ima prigodu napraviti veliku rukometnu karijeru, kakvu su već izgradili mnogi Hrvati s područja Hercegovine. Neka ga na tome putu prati Božji blagoslov.
