OSMICA – ono što se mora znati i ne smije zaboraviti

Kada smo dobili pozivnicu za sudjelovanje na košarkaškome turniru 7. lipnja u Vitezu, niti sekunde nismo dvojili, nego smo se s radošću odazvali na taj događaj prepun simbolike i nepatvorene emocije.

O čemu se radi? Naime, devedesetih godina, tijekom Domovinskoga rata, granata ispaljena s položaja Armije BiH, usmrtila je osmero djece koja su toga dana igrala košarku, a bila su otprilike iste dobi kao i naši učenici, koji su sudionici ovoga turnira i cjelokupnoga zbivanja u Vitezu. Žrtvama u spomen igrala se košarka, s namjerom da se prikupe novčana sredstva za izgradnju memorijalnoga centa, kako zločin za koji još nitko nije odgovarao, nikada ne bi bio zaboravljen.

Dodamo li cjelokupnoj priči i činjenicu kako se turnir igrao na dan pogibije ponajvećega športaša u hrvatskoj povijesti, neprežaljenoga Dražena Petrovića, onda sve dobiva dodatni pečat sjete, tuge, žala, ali i ponosa jer smo dio nacionalnoga korpusa koji ima velikane. No, uz velike osobe nužno idu i žrtve, a često i tragedije, jer su upravo te žrtve nekada ono što ih oplemenjuje i čini nezaboravnima. Tako je i s Draženom, a tako je i s viteškom djecom, malim košarkašima.

Zato nam je čast bila, pogotovo u mjesecu lipnju, kada odajemo čast hrvatskim vitezovima u dolini Neretve, s vijencem i školskom trobojnicom, stupiti ispred spomen obilježja malim Vitežanima. Učinili smo to s veteranima hrvatskih brigada iz Bosne, iz Hercegovine, iz Dalmacije, Posavine i svih drugih krajeva gdje žive Hrvati, te smo tako bili dio poruke koja ispisuje neuništivo zajedništvo, koliko god ono nekima smetalo.

Zahvaljujemo se organizatorima na pozivu. Bude li to moguće, rado ćemo se odazvati ponovno.