Rastanak s pobjednicima

Ne nalaže samo red, nego je i naša iskrena želja, da i na ovome mjestu našim učenicama i učenicima devetih razreda, uputimo par pozdravnih riječi.

Ispraćamo generaciju koju nikada ne ćemo zaboraviti, kao i svaku drugu koju smo do sada izveli i koju ćemo pozdraviti ubuduće, ali ipak posebnu po svojoj humanosti, strpljenju, razumijevanju i solidarnosti.

Sva djeca imaju uobičajene školske zadatke, a ovaj naraštaj je imao i jednu posebnu zadaću, koja se sastojala u tome da pruže ruku pomoći onima kojima drugi nisu mogli, nisu htjeli ili nisu znali pomoći. Učinili su to ovi naši heroji bez pogovora i s mnogo suosjećanja, te su pokazali zrelost na koju smo svi odreda ponosni.

Dok su neki odrasli prigovarali i dizali bunu, jer navodno mutimo bistru vodu i dižemo valove u školskoj luci usidrene idiličnosti, naša mladost je pokazala kako ih nije strah plivati protivno struji sebičnih ljudskih projekcija i okititi se u ciljnoj ravnini, u koju su danas uplivali, kolajnom pobjednika.

Nema tu pretjerane ljudske zahvale i oduševljenja, ali to ovakve grandiozne osobnosti i ne očekuju. Dovoljan im je osjećaj nutarnjega zadovoljstva zbog učinjenoga dobra i činjenica kako su izmamili osmijeh neba i dobili Njegovu dodatnu naklonost.

Eto, nisu svi križni putevi po neugodnoj Planinici bili uzaludni. Naučili su naši laureati kako se pod križem pada, znoji, stenje, ali se križ nikada ne odbacuje, nego se isti zajednički, uz pomoć pravih prijatelja, ustrajno nosi.

Netko to odozgor, s visine veće od one koju dosegne Lea Milinković, sve vidi i sigurno će nagraditi.

S vašim oproštajem od osnovnoškolskoga školovanja počela je i nadogradnja naše školske zgrade, a nas raduje što smo se danas pozdravili s izgrađenim osobnostima, koje samozatajno i bez pompe čine dobro. Da, baš onako kako je naša samozatajna Lana Bošnjak bez straha stala na gol svoje ekipe kada je najviše trebalo i onako usput napravila obrambeni dar-mar.

Teško je navesti sve što će nam već od ponedjeljka nedostajati. Andrejeva gromoglasnost, Lorenina karakternost, Lucijina blagost, Antin iskreni osmijeh, Lekina dobrohotnost, Anina spretnost i tako dalje i tako dalje…

Obilje suza poteklo je danas. Neke su bile zbog tuge koju nose rastanci. Tako to mora biti. No, mnogi od nas plakali su i suze ponosa, jer nam je istinska čast što ćete zauvijek biti naša djeca i naši učenici.

Sretno i Bog vas blagoslovio!