Postoji jedna Oliverova pjesma koja nosi baš ovaj naslov – “Virujen u anđele”, a govori o predivnoj osobi s kojom se pjevač navodno susreće i koja mu u tolikoj mjeri uljepšava život, da on od toga susreta počinje vjerovati u onostrano, odnosno u postojanje anđela, koji na ovaj ili onaj način nastoje ljudima svakodnevicu obojati veselim tonovima.
Postoje ljudi koji najedanput, nenadano i nenajavljeno, možemo reći i poprilično nevidljivo, poput pravih anđela, ušetaju u život naše Škole, pruže nam ruku pomoći, a onda brzo i tiho, kao što su se i pojavili, nestanu. Sve se dogodi tako brzo da im jedva stignemo izreći kakvu spontanu riječ zahvale.
Postoje oni koji imaju poslanje donositi na jedan poseban način dobro u tuđe živote. Možda u ovoj priči i nisu najvažniji besplatni izleti, ekskurzije, oprema i svakojake druge stvari koje po dobroti ovih osoba našim učenicima budu osigurane. Vjerojatno je najvažnija vjera u ljude koju ovi anonimni darivatelji u nama i djeci potiču. Onaj kojemu je pomoć pružena danas, kada mu je najviše bilo potrebno, sutra će i sam biti spreman priskočiti u pomoć. To je najveći plod i najvelebniji zasad ovih naših dobročinitelja.
Postoje dobre osobe koje ne žele da njihova imena i prezimena budu ovdje napisana, ali mi želimo da vi znate kako one postoje. Usudimo ih se nazivati našim, školskim anđelima. Te osobe nemaju krila, mada nismo sigurni imaju li ih i nebeski anđeli, ali bez obzira na to, kao malo tko pomažu našoj djeci da polete u svijet u kojemu je dobrota mjerilo ljudskosti.
Hvala im od srca!