Naše su odbojkašice izvrsnom igrom dogurale do četvrtfinalne završnice odbojkaškoga natjecanja za osnovne škole Grada Mostara i to je izvrstan uspjeh, uzmemo li u obzir objektivnu činjenicu kako je konkurencija iznimno jaka i ako se obazremo i vidimo koje su sve škole ostale iza ovih briljantnih športašica.
Više nego rezultatom, naše su heroine plijenile pozornost igrom, koja je u svakome trenutku imala i glavu i rep. Svatko je bio na svome mjestu i točno znao što treba raditi. Riječi ohrabrivanja i riječi podrške čule su se nakon svakoga poena, bez obzira je li on išao u korist naše ili protivničke ekipe.
Stvarno je ovakva odbojka više od igre. Ona je predstava finih manira i dobroga odgoja, koji imaju prednost nad svakom športskom medaljom i pobjedničkim postoljem. Već sada možemo sa sigurnošću konstatirati kako će nam ova generacija itekako nedostajati.
Svaka drama, pa tako i ova športska, ima činove čiji su dijelovi odigrani izvan glavne pozornice i čiji protagonisti u potpunosti ili u većemu dijelu ostanu iza zavjese, a to je u ovome slučaju naša nastavnica Ivana Džidić, čija je uloga u formiranju ove ekipe i implementiranju vrijednosti koje istu krase, jedinstvena i najveća, a možda nedovoljno vidljiva. Ona je tako prva čije zasluge treba istaknuti, a onda slijede naše odbojkašice, nanizane slučajnim redoslijedom:
Ako se kaže kako tiha voda brege valja onda je Karla ona koja planine pomiče. Nenametljivo šuti, a na terenu priča izvrsnim bravurama. To je Nikina mlađa sestra. Eto, kada smo već kod izreka, ovdje možemo prisloniti i onu ne će kruška ispod jabuke.
Kako je u nogometu Ronaldinhno rušio protivničke obrane s osmijehom, tako to radi Lena u odbojci. Smije se, skače i silovito udara. Uvijek nasmijana kao da njena ekipa vodi 20 poena razlike.
Skromna i ponizna. Zalog za budućnost. Našla je svoje mjesto među starijim igračicama, gdje po svojoj zrelosti i umijeću i pripada.
Tempirana atomska bomba emocija, koja svojom eksplozijom u konačnici ipak donese više dobra i izaziva val na kojemu se plovi do pobjede.
Skromna, ponosna, nasmijana… U bezbroj redaka ne bi stalo sve pozitivno što se može o ovoj učenici napisati. Kako je lijepo uživati plodove dobroga odgoja.
Stotinu je lopti spasila, stotinu je poena izborila, trčala je lijevo, trčala je desno, skakala do stropa, a u svemu tome govorila je najmanje. Negdje nam stoji kako ime Sara znači princeza, a ova naša Sara je prava odbojkaška kraljica.
Ovako karakternim likovima povjeravaju se najsloženije zadaće i najteži zadatci. Ona je osigurač ekipe koji nikada ne će zatajiti i bez kojega bi nastupio potpuni mrak.
Ustat ćemo kada izgovaramo njeno ime, jer u njega stane sve ono čemu u pedagoškome radu težimo: dobar odgoj, poštenje, rad, posvećenost i još toliko toga zbog čega je Martina ures ove ekipe.
Ovdje se zahvaljujemo i svim onim učenicama koje su bile sudionice odbojkaških priprema, a nisu našle svoje mjesto u prvoj ekipi. Također zahvaljujemo i odbojkaškoj ekipi učenika, koji su cijelo vrijeme bili na dispoziciji i pomagali kolegicama tijekom spremanja za natjecanje.
Čestitamo svima!