Nika znači pobjednica – Nika Krešić znači NAŠA POBJEDNICA!
Prije samoga glazbenoga natjecanja na razini županije, nastavnik Mario pozvao je nas neke od kolegica i kolega u učionicu, gdje se s Nikom pripremao za nastup, kako bismo poslušali njenu izvedbu. Učenica je počela pjevati. Shvatili smo kako se radi o pjesmi na francuskome jeziku i to je jedino što smo umom shvatili. Ostalo, zbog čega su nam oči zasuzile i zbog čega smo morali susprezati emocije, shvatili smo srcem. Nika je nepatvorenom skromnošću i mladenačkom spontanošću, u sigurno odličnu pjesmu, za čiji je odabir zadužen naš glazbeni meštar, unijela cijelu sebe i to se osjetilo u svakome ispjevanome slovu, riječi, stihu i strofi. Nije to bio samo glazbeni doživljaj, nego nešto mnogo više, u čemu se isprepletalo mnogo toga. Svjedočili smo empirijskom dokazivanju činjenice, kako se dobro prepoznaje nečim iznutra, a ne umom ili ne samo umom. Mada ne govorimo francuski i mada smo mi, koji smo svemu bili nazočni, poprilični glazbeni analfabeti, prepoznali smo izvrsnost jednoga glazbenoga nastupa Nike Krešić iz 8.b. Možda baš onako kako ljudi prepoznaju i prihvaćaju nenametljivoga Baby Lasagnu i ne grle istom mjerom Marka Bošnjaka, mada ga televizija udarnički servira u udarnim terminima. Ljudi jednostavno osjete dobro, ali priča o eurovizijiskim događanjima često je najmanje navezana na glazbu i ovdje joj baš nema mjesta, pa se vraćamo našoj Niki.
„Ako Nika Krešić ne osvoji sutra jedno od prva tri mjesta, ja više djecu ne ću voditi na natjecanje!” Pa tko to ima pravo reći!? To ima pravo reći netko tko razumije glazbu. Tako nešto izjaviti može onaj tko glazbu doručkuje, ruča i večera – naš Mario Puljić. Mogao je to reći ravnatelj, ali njegov glazbeni opus počinje u Čavoglavama, a završava putem do Mostara, pa velika je mogućnost da pogriješi. Mogao je tako nešto izjaviti tu nazočni nastavnik Pavle i to bi bilo s većim kredibilitetom, ali on je ipak bolji stručnjak za neuglazbene Šenoine, Matoševe i Šimićeve stihove, nego ove ispjevane i odsvirane. Uz koju glazbu po Planinici, Ljubuškom, Bjelašnici i Jahorini trči, također Nikinom nastupu svjedokinja, nastavnica Ivana, pojma nemamo, ali od sada će ova pjesma imati mjesto na toj motivacijskoj glazbenoj listi. Nastavnica Ivana, profesorica je loptanja i opet nije tu za glazbene sudove. No, kada je jedan tako radikalan stav iznio nastavnik Mario, naša utjelovljena glazbena kompetencija, slutili smo kako se kuha nešto veliko. Malo smo se i bojali, jer organizatorima raznih natjecanja znaju u natjecateljski lonac upasti začini koji baš i ne mirišu, nego smrde po pristranosti i tko zna čemu još. Ponovno se vraćamo našoj Niki.
Kada je Nika Krešić pustila glas… Ljudi moji, kada je Nika Krešić pustila glas… Nema pokrivala koje bi to skrilo i zasjenilo! Nema izolacije koja bi ju nečujnom učinila! Čuju je oni natjecanja sudionici, čuje je Mostar, čuje je njen Cim, susjedi Dujmovići, rodbina, prijatelji… Svi je čuju! Čuje je izletna skupina u Tomislavgradu, kojoj nije pridružena baš zbog ovoga natjecanja. Slavimo tisuću i stotu godinu od krunidbe Tomislavove, a krunimo ove godine i našu glazbenu kraljicu. Pa može li ljepše? Ma kakvi!
Treće mjesto ispjevano zlatnim glasom! Naveli bismo sve sretne i ponosne zbog Nikinoga i postignuća nastavnika Marija, ali ih izbrojati ne možemo, jer ne nalaze se samo u Nikinome Cimu i Marijovomu Rodoču, nego su svugdje gdje su kročili ikada ove naše glazbene vedete, karakterno programirane da stječu simpatizere i prijatelje.
Eto, ispričali smo koliko smo znali. Stručno o glazbi manje, ali o trudu i uspjehu mnogo. I o žrtvi koju uspjeh podrazumijeva. Ne zaboravite kako Nika nije otišla na školski izlet da bi mogla nastupiti – isplatilo se itekako! Osmašica koja nije otišla vidjeti muzejski eksponat kralja Tomislava, sama je postala naša glazbena kraljica! Nismo sigurni, ali ovo nam miriše na nekakav filmski scenarij. Još ako znamo kako se u školskoj predstavi pedagoginje Jelene i sestre Zorice, Nika već dokazala kao izvrsna glumica… Nismo sigurni, jer se ni u filmsku umjetnost baš ne razumijemo. Pa u što se onda razumijemo? U ljude, u djecu – u to se razumiju učitelji! Zato smo sigurni kako Nika opravdano nosi ime koje znači pobjednica. Poprilično smo sigurni i kako su najbolje mostarske ptice pjevice jutros malo ljubomorne, jer u Cimu, u 8.b cvrkuće ptičica koja, mada nema krila, glasom ih malo nadilazi. Zato krila rastu od ponosa svima nama i možemo posvjedočiti kako svijet doista izgleda lijepo gledan odozgor, iz perspektive pobjednika.
Čestitamo i Niki i Mariju i sve vas pozivamo da poslušate izvedbu koja dira srca na školskoj priredbi!