Svi sveti – živi ozbiljno, iziđi iz zaleđa!

Sutra su Svi sveti, a prekosutra Dušni dan. Zamolit ćemo nebeski lobi, koji druguje s Bogom u vječnoj slavi, da za nas sve, ama baš sve, urgira, moli, prosi, kako bi Vrhovni Sudac oprostio, zažmirio, zaboravio svaki naš trenutak kada nas je nebeski VAR uhvatio u zaleđu, u situaciji u kojoj nismo trebali biti, na mjestu na kojem se nismo trebali naći. Neka nas dobrota Božja potakne, da uz pomoć naših nebeskih zaštitnika, nastojimo neprestance biti sve bolji i sve raskajani, jer Svemogućnost sve može osim jednoga – ne može nevoljeti dijete koje traži oprost.

U subotu ne molimo za mrtve, zato što mrtvi ne postoje, kao što ne postoji nekakav mrtvi dan. Božji dar života je nepovratna i neprolazna kategorija. Život nije igračka koju nam Tata uzme kada se izigramo. Sa životom se ne igra, nego ga treba doživjeti ozbiljno i domoći se spasenja. Na Dušni dan zato molimo za one koji su nastavili živjeti gore, kako bi im Oprostitelj izbrisao trenutke u kojima su se ipak malo zaigrali i uveo ih na mjesto gdje radost ne prestaje.

Ozbiljno živjeti ne znači ne smijati se, nego naprotiv, ta ozbiljnost traži stalnu radost i nasmiješenost – baš poput djece. Sjetimo se svi i u petak i u subotu kako rata kredita, mrlja na zidu ili tepihu, mala plaća, neuposlenost, rasklapan automobil ili lošija ocjena u dnevniku, baš i nisu razlozi za tugu, nego su to samo posljedice darovanoga nam življena, zbog čega se trebamo smijati i radovati.

I da… Tek na kraju… Sutra nema nastave – tko se ne bi nasmijao 😉 . Svi vi, koji ćete stati kraj grobnica onih koji vam toliko nedostaju, imajte na umu kako oni ipak nisu dolje, nego stoje baš tu, pored vas. Ljudski je osjetiti žal jer ih ne možete vidjeti, ali je i vjernički biti sretan zato što će zauvijek živjeti s vama oni koje volite.