Završna svečana priredba – manifestacija zajedništva i zabave

Završnu školsku priredbu organizirali smo 9. lipnja, te smo na taj način svečano obilježili kraj još jedne nastavne godine, te proslavili Dan OŠ Cim Mostar, koji u stvari pada na 13. lipnja, ali smo iz praktičnih razloga proslavu organizirali nešto ranije.

Ovo je bila i prva priredba nakon dugoga razdoblja pandemije. Zato smo željeli ovu manifestaciju učiniti posebnom, odnosno platformom za okupljanje, zajedništvo i zabavu, tj. sve ono čega nam je kroz proteklo razdoblje nedostajalo.

Nadalje, smatrali smo vrijednim i potrebitim odaslati i na ovaj način poruku kako trajno ne prihvaćamo nikakvo novo normalno, nego želimo i mi dati svoj doprinos oživljavanju susreta, igre, razgovora, zagrljaja i radosti, te svega onoga što sačinjava čovjekov društveni život.

Koliko smo u svojim nakanama imali uspjeha, možda će najbolji sud dati djeca i roditelji, koji i jesu bili glavni nositelji priredbe. No, kakav god taj sud bio, nitko nam ne može spočitati kako se nismo potrudili i dali sve od sebe, kako bismo svima izgradili jednu lijepu uspomenu na vrijeme provedeno u OŠ Cim Mostar.

Dobre priredbe ne može biti bez glazbe, pa našem učitelju glazbe i skupini raspjevanih učenica treba odati priznanje za pjevački dio manifestacije. Izbor glazbenih sadržaja bio je poseban, pomalo i neuobičajen možda za školske ambijente, ali davno smo još sebi zacrtali kako ne želimo slijediti ukalupljene modele, nego biti bolji, drugačiji…

Plesačice su stvarno bile čarobni začin čitavome događanju. Nisu se uzalud toliko pripremale pod budnim okom nastavnice Ivane, koja je pomalo zakulisno, dala veliki obol našoj priredbi. Kazala nam je kako su djevojčice inzistirale da nastup završe usklikom “Nema Cima do Rima”… Ide li takvo što uz pjesmu na engleskom jeziku? Umjetnički dojam? “Ma koga za to briga! Mi smo iz Cima i time se ponosimo, kao i našom Školom” – kazale su. E to je ono za što se živi! To je ono što vrijedi!

 

Kroz emotivne poruke devetaša i petaša, doživjeli smo isprepletenost emocija tuge i radosti. Tuga zbog rastanka i radost zbog postignutoga cilja… Ovdje valja zahvaliti roditeljima, koji su pokazali kako cijene učiteljski rad i poziv!

Voditeljica programa, učenica 9. razreda, naša Gabi Bošnjak, odradila je posao u maniri najvećih televizijskih voditeljskih zvijezda. Njena odmjerenost, finoća nastupa i sve druge odlične osobine koje ova devetašica posjeduje, došli su ovom prigodom do punoga izražaja. Bravo Gabi!

Na priredbi smo već poimenice nabrojali one najbolje i odali im i više nego zaslužena priznanja, pa to ovdje ne moramo činiti. Izuzetak jedino valja napraviti s učenicom generacije – Lorenom Lasić. Konačno smo istaknuli i promovirali onu, koja u sjeni skromnosti i samozataje, već 9 godina vrijedno radi i postiže odlične učeničke rezultate. Lorena, znaš koliko te volimo i cijenimo!

Prelet (sigurni smo kako to tako možemo nazvati), Lee Milinković preko naše športske dvorane, možda je izazvao mali nemir kod onih koji imaju nešto slabiji želudac i boje se visine, ali je bio spektakularan događaj koji se dugo, a vjerojatno i zauvijek pamti. Vauuu!

Mame nogometašice su pokazale kako se na njih i ubuduće može ozbiljno računati. Ne mislimo ovdje samo na njihova nogometne majstorije, nego na skromnost i poniznost s kojom su prihvatile ulogu koja im je tijekom ove manifestacije dodijeljena. Hvale upućujemo i našoj sudačkoj vedeti, gospodinu Belji, kojemu smo namijenili zabavnu, ali u isto vrijeme tešku i odgovornu ulogu. Oduševljenje publike vaša je, uvjereni smo u to, najveća nagrada!

Najmanje vremena dali smo našim ekipama koje su povlačile konopac, a sada možemo reći kako su oni to vrijeme najbolje iskoristili. Morat će proći još vremena dok se u našoj školi, a možda i u Cimu, zbije nešto onako zabavno. Niti jedna riječ ne može reći dovoljno. Morali ste biti nazočni ovome spektaklu kako bi ste se istinski oduševili i nasmijali. Svaka vam čast konopaši!

Mnoge naše mame, ali i očevi, te učiteljice i učitelji, dosta su spretni sa žlicom za stolom, ali i u kuhinji. Sada su mogli spretnost sa žlicom pokazati i onda kada se u istoj ne nalazi ukusan zalogaj, nego teniska loptica. Mada su bili brzi i prebrzi, ipak smo njihove utrke uspjeli fotografirati i ovjekovječiti. Svi ste bili izvrsni!

Odbojkašicama i odbojkašima dali smo dosta vremena, ali naša djeca su to i zaslužila. Naši ovogodišnji športski šampioni, još jednom su pokazali kako su pobjednici. Roditelji i učitelji su se potrudili svojski kako bi im očitali športsku lekciju, no mladenački polet olako je nadmašio iskustvo starijih suparnica i suparnika.

Na kraju ne ćemo posebno istaknuti nikoga zaslužnoga za sve što smo vidjeli 9. lipnja, jer smo doista za ovakav događaj zaslužni svi. Bez samo jednoga dijela, slagalica ne bi bila potpuna. Zato vam svima zahvaljujemo jer ste svojim dolaskom i okupljanjem naslikali niz neprolaznih uspomena svima nama, a posebno onima zbog kojih sve ovo i radimo – našoj djeci!

Priznanje i čast uvijek, a posebno u mjesecu lipnju, upućujemo i našim braniteljima u Domovinskom ratu, a posebice onima koji više nisu s nama. Vrijednujemo vašu žrtvu, a svojim radom, trudom i zalaganjem, učinit ćemo sve kako ona ne bi bila uzaludna. Moramo iskoristiti slobodu koju ste nam svojom hrabrošću darovali!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *