9.a – skupina koju ispračamo kao EKIPU!

Koliko smo se puta zapitali do kada ćete biti kao rogovi u vreći… Samo ste se u stvari ponašali sukladno vašim godinama… Možda nismo imali strpljenja i možda smo željeli da prebrzo porastete… Svi skupa smo prolazili kroz vaše trzavice, nesuglasice, nekada svađe i optužbe…

Priznajemo, nekada je bilo naporno analizirati što je rekao Cvita, a što je dobacila Karla… Teško je bilo ustanoviti gdje je u određenom trenutku stajao Đina i što je točno gestikulirao Udova… Istina, dosta tih, tada teških situacija, sada se prisjećamo s osmjehom i sjetom… Tako je to… Trnovit je put do stvarne sreće i istinskoga zadovoljstva.

Opet, dok smo zajedno preskakali sve te prepreke školskoga života, vjetar u leđa davala nam je vaša spremnost da pomognete onima koji pomoć trebaju… U tome ste se bespoštedno natjecali.

Htjeli smo nekada da preko noći ostvarite svoje potencijale i razvijete bogomdane talente… Možda smo na trenutke zaboravili kako put usavršavanja i razvoja traje do konca životne priredbe…

Željeli smo, sigurno u dobroj vjeri, odmah izvrsne umjetnike, vrsne jezičare, odlične matematičare… I nismo to željeli samo mi, nego i vaši roditelji… Toliki razgovori, analize ocjena kojih se već sutra nitko ne će sjećati, instrukcije…

Valjda smo ponekada svi zaboravljali kako vam je pandemija ukrala dosta toga što se prije pojave virusa podrazumijevalo. Novo normalno u vaše živote donijelo je toliko toga nenormalnoga, a sve to valjalo nam je zajednički svladati.

Kada smo shvatili kako se među vama nalaze izvrsni lideri, uporni športaši, dobre kćeri i vrsni sinovi… Kada smo valjda uvidjeli kako u svojoj svakodnevnici znate biti, ako je to vašim roditeljima potrebno, popravljači, moleri, zemljoradnici, stočari i što sve još ne… Kada smo spoznali kako, vjerojatno najhrabriji među vama, ustrajno nose križeve liječničkih dijagnoza… Kada smo sve to percipirali, onda smo vas valjda i istinski prigrlili i omogučili vam da se razvijate, rastete i usavršavate.

Zato nam je, između svih lijepih stvari koje smo zajedno doživjeli, posebno drago jer ste baš vi kreatori najvećega ekipnoga športskoga postignuća u povijesti naše Škole. Nenadmašni Režiser životnih zbivanja, po tko zna koji puta, pokazao je kako ima istančani smisao za humor. To je pobjeda u kojoj se zrcali puno više od športa. Kroz taj rezultat se vidi što ste postali. Nadamo se kako će nam svima vaš uspjeh biti trajna lekcija o snazi zajedništva, te neizbrisiva poruka o tome kako predaja nikada nije opcija.

Provesti jednu generaciju učenica i učenika kroz osnovnoškolske avanture traži sinergiju brojnih aktera, a posebno treba istaknuti vašu učiteljicu Andrijanu, koja vas je na početku usmjerila i na noge osovila, te razrednika Krešu, vašega stalnoga odvjetnika, naoružanoga neiscrpnom strpljivošću i dobronamjernošću.

Svi zajedno (učitelji, učenici, roditelji), dali smo doprinos kako bismo jednu skupinu povjerene nam djece, iz naše škole ispratili kao ekipu. Priča je to na kraju koje ne stoji točka ili uskličnik, nego trotočje, jer kako već napisasmo, pred svima nama je nemjerljiv prostor za napredak i usavršavanje.

Želimo vam mnogo zdravlja, uspjeha i svakoga drugoga blagoslova!

Uvijek vaša, OSNOVNA ŠKOLA CIM MOSTAR

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *