Bruno, David, Matej i gospodin Dugouhi – matematičke zgode iz 3.a

Koliko ljudi nosi lijepe uspomene na školske sate matematike? Mali, jako mali broj… Koliko će se osoba nasmijati kada se sjeti razlomaka, zagrada, sinusa, kosinusa, množenja, dijeljenja i raznih drugih matematičkih zavrzlama? S evociranjem tih brojčanih uspomena izmamili bi osmijeh, i to onaj kiseli, kod tek nekolicine ljudi…

No, tako sigurno ne će biti kod ekipe iz 3.a! Oni svoje matematičke priče bojaju svijetlim bojama i prave fin kolaž uspomena, kojih će se rado prisjećati.

Tablica množenja tako ne mora biti suhoparno bubačenje… Ona je u 3.a prigoda za dokazivanje i natjecanje, ali i za prijateljsku pomoć i bodrenje. Svaki sat iznova pokušavaju djevojčice i dječaci… Prvo množenje s brojem 2, pa s 3, pa s 4… Ne smije biti pogriješke… Kojom brzinom svladavaju gradivo, tom se i penju na ljestvici, na kojoj je ispisano ime svakoga natjecatelja i pričvršćeno kvačicom za rublje… Nema poguranaca, nema veza, niti bilo kakvih malverzacija. Sve jasno, dječjem oku vidljivo, transparentno. Tko zna, ide gore, a tko ne zna, ostaje dolje…

I nismo sigurni što je draže učiteljici ovih naših trećaša… Raduje li se ona više tome što djeca uče i u znanju napreduju, ili zato što se međusobno bodre, navijaju, ohrabruju!?

Veliki odmor… Uposlenici piju kavu… Učiteljica trećaša o kojima je ovdje riječ ulazi u zbornicu… Nosi veliku, urešenu kutiju… Što je unutra? Ne, ne vrijedi pokušavati pogoditi! Možete ovu učiteljicu poznavati 100 godina, opet je uzalud! Ne možete nikada pogoditi i uvijek će vas iznenaditi. Za tren u rukama drži maloga, čupavoga zeca… Za najboljega matematičara, za najboljega množitelja… Za prvoga koji se na natjecateljskoj ljestvici popeo do krajnjega odredišta i besprijekorno množio s brojem 9.

Danas je, poput pravog mađioničara, iz šešira izvukla zeca… Prije toga još, na desetke i stotine iznenađenja… A ispred nje je još mnogo učiteljskih dana, mjeseci, godina… I ne će stati… Ne će se umoriti u nastojanju da oraspoloži, iznenadi, nasmije… Sigurno je tako!

Ovoga puta David Džidić kući nosi zeca, a odmah do njega su također briljantni matematičari Matej Brekalo i Bruno Lasta. Svaka čast momčine! Pljesak genijalcima! No, valja nam napisati kako su, uz ovakvu ljubav jedne učiteljice prema učiteljskom pozivu i prema djeci, svi u 3.a itekakvi dobitnici i pobjednici! Bravo ekipa!

Ne navedosmo ime učiteljice… Nema potrebe… Svi bi pogodili iz prvoga pokušaja. 😉 A ime zeca?! Kontaktirali smo Davidovu mamu…

“Ma tko će znati… Na tren mu je ime Zvrk, pa onda Roki… Za sada jedino znamo kako je muško…” – govori ova ponosna mama.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *