DANI KRUHA – 1. DAN: Kada Neđo zasvira, kolo se razvuče do Goranaca

Neđo iz V.b već stoljećima obećava donijeti u školu harmoniku i konačno je obećanje ispunio. Tako smo, nakon duge stanke zbog pandemije, obilježili Dane kruha i zahvalnosti Bogu za plodove zemlje.

Bili smo oprezni, pa smo preskočili zajednički doručak, ali smo uz zvuke harmonike uspjeli upriličiti bar kratku zakusku.

Po stoti put HVALA roditeljima naših učenika! Zahvaljujući njima, školske prostorije su danas tako lijepo mirisale, a svima nama rasle su zazubice.

Harmonika još nije ni utihnula, a kolo naših učenika odskakutalo je u Gorance. Prvo do bake Dragice Jurić Kurirovice, a onda do Zore Marić… Gdje je baka Zora? Prije Dekićeve gostione nastavite pravo, ostanete fascinirani ljepotom Stojanovih konja koje vidite na ispaši, par stotina metara dalje, a onda lijevo, pa desno… Vi biste se izgubili sigurno, ali mi nismo mogli nikako, jer naš vodič Andrija nikada ne griješi… Baš nikada, kada su Goranci u pitanju.

Dvije bake, koje smo u okviru Dana kruha posjetili, zajedno imaju gotovo 200 godina, pa kada su nam danas otvorile svoje spomenare, nije se moglo točno utvrditi mirišu li više peciva koja smo im donijeli, ili je zamamniji miris nekih davnih vremena, kada domaći kruh nije bio privilegija i kada je okupljanje oko stola bilo svakodnevnica.

Naš današnji Put kruha završili smo u Centru za stare i nemoćne osobe. Sigurno onim što smo donijeli nismo sve nahranili, ali jesmo mnoge obradovali, jer uz peciva, lijep pozdrav i pokoja riječ, izmami osmijehe na naboranim licima naših prijatelja.

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *