Razgovor: Udruga roditelja Naša djeca – gosp. Jurica Milinković

Od ožujka ove godine i pojave koronavirusa, svjedoci smo mnogih promjena u svim društvenim sferama. Nošenje maski i rukavica, držanje razmaka, česta dezinfikacija ruku, mobitela… Sve su to pojave na koje se već pomalo, htjeli ili ne, navikavamo.

Epidemija je bila uzrokom donošenja mnogih odredaba od starne nadležnih institucija, a neke od njih su u velikoj mjeri izmijenile živote naših školaraca, ali i njihovih roditelja i učitelja. Od samoga trenutka donošenja spomenutih mjera, počele su i rasprave o njihovoj opravdanosti, učinkovitosti, smislenosti, pa čak i humanosti.

Udruga roditelja Naša djeca 2014 jest ona koja se posebno glasno ovih dana protivi pojedinim propisima kojima se regulira način odvijanja nastave u školama, samoizolacija učenika i učeničkih skupina, nastava na daljinu, te modeliraju  još mnoge druge stavke vezane za školski život. Kako bi skrenuli pozornost na probleme u školstvu uzrokovane pojavom koronavirusa, pripadnici ove Udruge su 14. rujna 2020. organizirali i prosvjednu šetnju mostarskim ulicama s krilaticom “Socijalizacija ne ekranizacija!”, koja je okupila oko 1000 sudionika.

Sve navedeno bio je povod kako bi smo zamolili gospodina Juricu Milinkovića, istaknutoga člana ove Udruge, ali i roditelja učenica naše Škole, da nam pojasni i obrazloži stavove i zahtjeve o kojima ovih dana toliko slušamo.

Gospodin Milinković je odmah pristao razgovarati s nama, na čemu smo mu istinski zahvalni!

 

Naputci nadležnih institucija i organizacija glede samoizolacije učenika, poprilično su jasni. U slučaju zaraze jednoga djeteta, svi učenici iz te skupine idu u samoizolaciju. Protivite se takvom naputku. Zašto?

Taj zahtjev temelji se na činjenici da se zaštićenim kontaktom  smatra maska plus maska plus 1,5m udaljenosti za učenike nižih, i 2m udaljenosti za učenike viših razreda.

Ako bi se poštovale te mjere, onda nema jasnoga razloga zbog kojega bi svi učenici iz skupine morali ići u samoizolaciju. Uz poštivanje ovih mjera, na svim drugim mjestima u navedenom slučaju, u samoizolaciju ide samo zaražena osoba.

Opravdanim nam se čini pitanje koje smo postavili nadležnim službama: Zašto u samoizolaciju ide samo zaražena osoba nakon svatovskoga slavlja ili nakon nekoga drugoga većega okupljanja, a ne i svaki kontakt te iste osobe?

Pitanje za medicinsku struku: Koji broj djece će za vrijeme 14 dana boravka u samoizolaciji razviti simptome bolesti? Ako se radi o jednome učeniku, vrijedi li onda slati svu djecu u samoizolaciju?

Još jedna stvar nam nije do kraja jasna… Ako se pojavi zaraženo dijete, onda njegov učitelj ne ide u samoizolaciju!?

Nejasno iskomunicirane preporuke, koje su pretočene u zapovijedi, stvaraju probleme koji će, strah nas je, na našoj djeci ostavljati trajne posljedice.

Primamo poruke koje govore o tome kako se djeca u školama teško nose s tom mogučnošću da bi cijeli razred, kako reče kolega iz Udruge, mogao biti odveden u “kućni pritvor”.

Digli ste glas protiv mjerenja tjelesne temperature djeci na ulazima u škole. Iz perspektive učitelja, takva praksa se također čini nezgodnom. Pogotovo se učitelji brinu kako će sve to izgledati u zimskome periodu. S druge strane, iz iskustva znamo, kako postoje i manje odgovorni roditelji, koji usprkos pogoršanoga zdravstvenoga stanja djeteta, isto ipak dovode u školu ili vrtić.

Kao što ste naveli, mjerenje tjelesne temperature bezkontaktnim uređajima nije praktično, ali nije ni precizno, te zahtijeva posebne uvjete. Kod takvoga mjerenja moguće su i situacije koje djecu dodatno traumatiziraju.

Znamo kako i među roditeljima postoje neodgovorni pojedinci. Zato smo kroz razne aktivnosti ukazivali kako moramo svi zajedno biti odgovorniji i suradnju sa školama podići na najvišu moguću razinu, a sve zbog sigurnosti naše djece.

Kada tražite ukidanje ograničenoga broja djece u učionicama (15 učenika najviše), te prilagodbu toga broja kapacitetu učionica, sugerirate li nadležnima povratak na uobičajeni način boravka djece u školama, kakav je bio prije pojave koronavirusa?

Mi sugeriramo nadležnima da prepuste školama prema njihovim mogućnostima (veličina učionica), a sukladno preporučenim epidemiološkim mjerama, donošenje odluke o tome koliko djece istovremeno može biti u učionici.

Čudno nam izgleda da se učenici razrednih odjela koji broje 16 ili 17 učenika dijele na dvije skupine. Ravnatelj Zavoda za javno zdravstvo naše Županije, dr. Nermin Avdić, kazao nam je kako je Zavod izdao preporuke, a ne zapovijedi, te kako ne vidi ništa sporno u tome da u učionici boravi 16 učenika, ako veličina prostorije to omogućava.

Na prosvjednoj šetnji 14. rujna okupilo se oko 1000 ljudi. Jeste li zadovoljni odazivom? Koliko Udruga broji članova i sudjeluju li u artikulaciji zahtjeva koje iznosite svi članovi iste, ili postoje tijela Udruge koja o tome odlučuju?

Iznenađeni smo i zadovoljni odazivom. Mislim kako smo poslali jasnu poruku da trenutno stanje nije dobro. Potrebno je revidirati preporuke i saslušati glas roditelja!

Udruga je nastala 2014. godine i na prvome sastanku u našoj školskoj zgradi, okupila su se 42 roditelja iz Mostara, Čapljine, Stoca, Neuma i Čitluka. Danas brojimo više od 2500 članova. Upravni odbor od 7 članova vodi Udrugu. Na redovitim zasjedanjima biraju se članovi Upravnoga odbora, a na spomenutim zasjedanjima mogu biti nazočni svi članovi Udruge i oni koji to žele postati.

Svakodnevno primamo poruke podrške od strane roditelja koji u nama vide komunikacijski most prema osobama i institucijama koje se brinu o školovanju djece.

Niz je aktivnosti koje smo od osnutka Udruge poduzeli, a posebno sam ponosan na onu pod nazivom “Akcija 4+”, u okviru koje smo pomogli preko 100 obitelji kako bi svoju djecu mogli opremiti udžbenicima i školskim priborom.

Pozivam sve one koji mogu i žele da nam se pridruže, kako bi smo volontirali zajedno!

Smatrate li kako nastava na daljinu uopće može, i u kojoj mjeri, biti alternativa nastavnome procesu u učionici, pa i u slučaju kada bi nadležne institucije svoj djeci osigurale neophodne tehničke i materijalne uvjete za odvijanje iste, što je također jedan od zahtjeva Udruge?

Nakon uspješno realizirane internetske peticije, dobili smo značajnu podršku našemu stavu kako je nastava na daljinu isključivo primjenjiva samo u slučaju opće karantene. Ništa ne može zamijeniti klasični oblik nastave!

Porazno je slušati od strane odgovornih izjave kako zbog nastave na daljinu u nekom smislu gubimo generacije učenika. Mnoštvo učenika nije moglo od ožujka sudjelovati u nastavi na daljinu. Pitam se hoće li biti urađena analiza usvojenosti gradiva od starne djece u drugome polugodištu prošle školske godine? Kako će se sve to odraziti na njihovo daljnje školovanje?

Pomoć obiteljima od starne “nadležnih” izostala je u svakome pogledu!

Otac ste učenica naše Škole čijim se dosezima, radom i uspjesima zajednički ponosimo. Možete li s onima koji će čitati ovaj tekst, podijeliti recept uspješnoga roditeljstva?

Nisam liječnik i ne mogu izdavati recepte. 🙂 Razgovor, poticanje, služenje, strpljivost, ljubav, vjera, suze, smijeh… Sve su to neizostavni sastojci svake “dnevne porcije” našega obiteljskoga života. Proces je to u kojemu nema stajanja. Svaki dan je nova epizoda!

Sa stavovima Udruge se možete i ne morate slagati. Ipak, svi moramo priznati kako je pohvalno što u našemu društvu postoji još netko tko ima snage i hrabrosti dići glas za opće dobro, a pogotovo je lijepo kada se taj glas čuje za boljitak naše djece. Ne zaboravimo kako mlade najbolje odgajamo dajući im vlastiti dobar primjer!

Ova Udruga i njeni članovi do sada su nebrojeno puta pomogli i podržali i rad naše Škole. I ovdje im od srca zahvaljujemo. Gospodinu Jurici Milinkoviću i svim članovima Udruge želimo uspješan, plodonosan i ustrajan rad za dobro svakoga djeteta!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *