Djeca nisu uspješnija ako se više koriste tehnologijom!!!

Police knjižara nedavno su postale bogatije za naslov koji bi mogao privući različite generacije čitatelja. Riječ je o stručnoj knjizi Digitalna demencija: Kako mi i naša djeca silazimo s uma njemačkog neuroznanstvenika i psihijatra Manfreda Spitzera čije hrvatsko izdanje donosi Naklada Ljevak.

Glavna pretpostavka od koje se u ovoj knjizi polazi je ta da nas elektronički mediji i ekrani koje neprestano koristimo oslobađaju uobičajenih mentalnih napora. Posljedično se sve više uzdamo u tehnologiju, a sve manje u svoje psihičke sposobnosti.

A to vodi do problema digitalne demencije, kako ga dr. Spitzer među prvima naziva. Intenzivno korištenje IT tehnologije u djetinjstvu i mladosti, tvrdi, dovodi do ranijeg nastupa demencije u starosti. Jednostavnije, korištenje gadgeta u velikoj mjeri, ubrzava mentalno propadanje i značajno utječe na akademski uspjeh mladih.

O toj je drugoj strani digitalne revolucije, o čijim se posljedicama ne raspravlja dovoljno, pred mnoštvom okupljenih na stručnom skupu Dijete i digitalno doba govorio autor knjige, dr. Spitzer.

– Posljedice koje nam prekomjerno korištenje tehnologije od prvih dana ostavlja, veliki su i ozbiljan problem o kojem treba govoriti.

Digitalna demencija nije ništa manji problem od globalnog zatopljenja, GMO-a ili drugih s kojima se suočavamo na svjetskoj razini, istaknuo je na početku Velagić.

Statistike prvog hrvatskog nacionalnog istraživanja o izloženosti predškolske djece ekranima iz 2017., kazuju, kako piše Večernji, da prosječan vrtićanac pred ekranom dnevno provede 2.4, a vikendom čak 3 sata. U školskoj dobi ta brojka prečesto prelazi 3 sata, a zahvaljujući digitalizaciji nastave mogla bi još više porasti. Kako je prije par dana objavljeno, ona će od sljedeće godine, prema ministrici obrazovanja Blaženki Divjak, svim učenicima dati jednake mogućnosti za protok informacija i korištenje tehnologija.

No, upravo digitalizaciju nastave dr. Spitzer smatra kobnim za mlade u obrazovnom sustavu.

Prekomjerno vrijeme provedeno pred ekranima utječe na sve veću stopu kratkovidnosti od koje, navodi Spitzer, pati 50 posto mlađih Europljana, 80 posto kineske i čak 90 posto korejske populacije. Osim pojave kratkovidnosti i problema sa snom, posebice kod mladih, tehnologija koja okružuje učenike negativno pridonosi kvaliteti učenja.

Događa se sljedeće, navodi: djeca shvaćaju da do informacija mogu vrlo brzo doći googlanjem pa sve manje pamte. No, s obzirom na to da bi kao budući obrazovani građani trebali baratati informacijama, to nikako nije dobro. Osim tog, tehnologija mladima odvraća pažnju i smanjuje pozornost.

– Iako vjerojatno mislimo da jest, multitasking nije moguć. Jedino što ćete njime dobiti je smanjenje vaših performansi. Što se onda događa kad nešto radite, a vaš mobitel zazvoni? Istraživanja su pokazala da se u tom trenutku remeti vaša pažnja, a upravo zapamćeno potiskuje. Stalnim razmišljanjem: pogledati mobitel ili ne, prestajete biti usmjereni na ono važno. Zato i nije dobro imati mobitel na stolu dok se uči, objašnjava Spitzer.

Svoje je detaljne navode potkrijepio rezultatima istraživanja.

Tako je, osvrćući se na opasnosti uvođenja digitalizacije u škole, upozorio na rezultate prošlogodišnjeg istraživanja provedenog u američkom West Pointu. Uporabom tableta i računala u nastavi kod učenika su primijećeni za 20 posto slabiji rezultati. Slično je pokazala, govori Spitzer, evaluacija PISA-inih podataka.

Desetogodišnjim prikupljanjem podataka iz 50 zemalja svijeta zaključilo se da učenici postižu slabije rezultate što država više ulaže u modernizaciju nastave.

Kao još jedan argument protiv tableta u školama, navodi rezultate studije iz 2012.,The pen is mightier than the keyboard koja kazuje da će se na satu iste informacije brže i bolje zapamtiti ako se zapisuju olovkom, a ne tipkaju na računalu.

Uz to, suprotno većinskom razmišljanju, digitalizacija nastave, misli Spitzer, neće potaknuti slabije učenike da postanu uspješniji i motiviraniji. Uspješni učenici uz pomoć tehnologije ostaju uspješni i/ili napreduju, a slabiji pokazuju još gore rezultate.

Možda je najzanimljivija Spitzerova konstatacija bila ona o kvaliteti usvojenih informacija.

– Nije isto usvajamo li informacije čitajući tiskanu knjigu ili surfajući internetom, smatra Spitzer.

Prema njemu, čitanje označava razmišljanje, a time i dublje i kvalitetnije usvajanje gradiva. Učeći putem ekrana, rijetko kad duboko čitamo te se zaista fokusiramo na tekst. Zbog toga, a tom u prilog ide i istraživanje iz 2012. časopisa Science, manja je vjerojatnost da ćemo zapamtiti informaciju pročitanu s ekrana.

Ipak, ovi se zabrinjavajući podatci ne odnose na ljude zrelije dobi.

– Ako imate više od 65 godina, računala vam ne mogu štetiti, samo koristiti. No, kad ste mladi, stvarno nije dobro stavljati svoje obrazovanje u rizik. A to činite kad u mladosti previše koristite digitalne medije umjesto da se oslonite na svoje sposobnosti, ističe Spitzer.

Na kraju ovog sadržajnog predavanja, ovaj  je njemački psihijatar i neuroznanstvenik javnosti u pravo vrijeme jasno poručio:

– Ne smijemo žrtvovati zdravlje i obrazovanje naše djece u korist velikih koorporacija. To je neodgovorno! Trebamo promišljati o negativnim učincima koje tehnologija može ostavljati djeci tijekom psihičkog i emocionalnog razvoja. Ako to ne počnemo činiti, mlađim bi naraštajima pretjerano korištenje tehnologije moglo uništiti budućnost.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *